|
|
| < | veljača, 2008 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | ||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Jedna kul s kolodvora
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
Neka luda
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
Ja i Marijana
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
Nina i ja
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
Tihana
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
Zanimljivo, ovo su sve proseri jedne jedine osobe koju ću zvati Ona.
1. Bio naš razred u muzeju, i naišli na neku veliku kost i sliku mamuta i kaže Ona profi: "Eno slon!"
2. Odgovara povijest za 5 (!!!) na kraju prošle godine i pita profa nešto o transsibirskoj željeznici, jel zna odakle dokle je i to...
Profa: "Pa jel znaš gdje je Sibir na karti?"
Ona: "Hmmm...u Africi."
3. Idem ja iz učionice i nosim praznu bocu. Naš razred bio dežuran. Donesem bocu i stavim ju na stol.
Ja: "Dajte ovu flašu nekome."
Ona. "Alex, draga, to ti je boca. Flaša je staklena!"
4. Priča raska pod etikom kako se majmuni do treće godine razvijaju brže od djeteta a nakon toga uspore, dok se dijete nastavi normalno razvijat.
Ona: "Jel se majmunima godine množe ko psima? Mislim, onda bi se trebali brže razvijat..."
5. Pričamo pod satom o onim čudnim imenima i kak ljudi daju djetetu ime isto ko prezime i netko spomene onog glumca (ili šta je već) koji se zove Ivan Ivan.
Ona: "Pa ja mislim da se onda to drugačije izgovara, kao Ivan Ivaan."
6. Pod kreiranjem, imali su zadatak obući neki bend i pita profa kako se zove onaj istarski ženski bend. Mislila je na Putokaze.
Ona: " Spice Girls!"
Mislim da je to sasvim dovoljno da vam neke stvari budu jasnije. Naravno, vi nećete saznati tko je ona. Možda je i bolje tako. Jer ne izgleda tako kako zvuči. Zapravo...
Vjerujem da ste svi bar jednom pogriješili u procjeni neke osobe, neke tamo koju ste upoznali prije mjesec-dva. A možda ste nakon niza godina shvatili da cijelo vrijeme vjerujete u nekog tko ne postoji. Naravno da nam se svima to dogodilo, ako nije, ima vremena. Bitno u tome svemu je da neki od nas jednostavno ne mogu procijenit ljude.
Postoje ljudi s kojima otpočetka "klikne", onda se ne moraš pitat jel trebate vjerovat toj osobi, jel te razumije ili priča sranja o tebi iza leđa i jeste napokon našli nekog tko vas shvaća ozbiljno. Znaš da je tako. Osim dijela sa sranjima iza leđa. I onda, jednog dana, jednostavno shvatiš da cijelo vrijeme vjeruješ... kome? Ti zapravo ne znaš tko je to. Ili ta osoba ne zna tko si ti. Zapravo nije komplicirano, imaš sliku u koju želiš vjerovat jer je savršena. Ne želiš razmišljat previše jer se bojiš da ćeš shvatit istinu. Na površini je ugodno i sigurno. Zavučeš se u čahuru sa slikom i sretna si. I slika je uvijek draga, misliš da je najkul osoba, ne daš da netko sere o njoj, osim što vjeruješ U SLIKU, vjeruješ SLICI.
Nekad sam mislila da znam procijenit ljude. Nekad sam mislila da se varam. A nekad, iako je sve išlo u prilog tome da sam se definitivno prevarila, da više ništa nije sigurno, uporno sam odbijala prihvatiti istinu. I dalje želim vjerovat u sliku. Ako se i je promijenila, ili nikad ni nije bila onakva kakvom se prikazivala, smatram da zaslužuje priliku. Treba joj dopustiti da dokaže da su u krivu oni koji govore da ju ne treba branit. Svi griješimo. Jednostavno zato jer smo ljudi. I baš zato što smo ljudi, svoje greške trebamo ispravit.
I koja je pouka? Pa ne znam. Valjda da ne krivite sebe jer niste u stanju odmah shvatit kakav je netko.
Kao prvo, bolesna sam. Ništa previše, ali dovoljno da pijem tablete i pretvaram se da je gripa. Znači, ipak sam bolesna. ( Hiperaktivna sam kad imam temperaturu, heh)
Sutra nemam nastavu, idemo na sajam vjenčanja na Pampasu. I par jadnica iz mog razreda mora dežurat tamo u subotu i nedjelju ujutro. Ne bi im bila u koži. A i ne nalazim vezu između sajma vjenčanja, vikenda i škole. Čudno mi je zato što ja 5 (ili manje) dana idem u školu samo zato da 2 ne bi morala. I onda ih tako sjebu. Jebali mater.
Ne znam pisat više. Ne znam zašto, ne znam šta je uzrokovalo taj poremećaj, al jednostavno ne ide baš. Prije je bilo lakše. Počnem tipkat i na kraju izađe nešto koliko-toliko probavljivo prosječnom ljudskom umu. Al sad ništa! I dugo to traje već. Ma skoro godinu.
Čitala ja Sliku Doriana Graya i dojmio me se jedan citat (ok, više njih al to sad nije bitno). Nažalost, meni se ne da ići po papir na koji sam ga prepisala, drugom prilikom ću ga stavit. Al zanimljivo, knjiga mi se jako sviđa. Inače mrzim romane, pogotovo one za lektiru, al nešto je posebno u toj knjizi. Iako malo teže kontam o čemu se inače govori u knjigama (npr. Baraka 5b koja je meni presmiješna, a nije smiješna uopće), sad sam shvatila. Nisam imala vremena za dublje razmišljanje i analizu (ha,ha...) al bit će jednom... Imam čak i novi izraz. "Dorianski"- to ti je kad imaš napad savjesti, krivnje i svih tih osjećaja koje ne voliš i uspiješ ih odagnat ispraznom zabavom ili novim grijehom.
A život, osim mog unutarnjeg svijeta, je prilično dosadan. Ma ne, zapravo ok je ali monoton. Shvatila sam par tužnih gluposti. Recimo, ja uopće nemam prijatelje. Pritom ne mislim na ljude s kojima se zabavlja i trati vrijeme, nego osobu u koju se može imati potpuno povjerenje, kojoj priznaš sve bez oklijevanja i kojoj dođeš kad ti zatreba bilo što, u bilo koje doba. Imam ja sve to. Ali ne u jednoj osobi. I recimo da me to malo obeshrabrilo. ( Šta ako sad postanem emo?!) To me dovelo do pitanja. Je li uopće moguće naći takvu osobu? I šta ako nije? To i ne mora biti tako loše. Jelda?
Sasvim slučajno sam saznala da tamo vani, na ulicama, ima pojedinaca koji nisu gledali Hrabro srce. Ništa. Pa dobro.
Ma znate šta, evo vam pa slušajte.
I znate još šta, ako netko od vas vani nije gledao Trinaestog ratnika, nek ga pogleda. Meni je najbolji pred kraj, al naravno, svatko odlučuje za sebe. Frihet att välja.
I tak, više mi se ne da danas proseravat, ispunila sam kvotu!
Naravno da ne mogu vjerovat! Tek je 8:37 a budna sam...točnije,budna sam od prije 7...i jela sam već. To je zdravo.
Uglavnom,druge stvari mene muče: 1. nemam komentara
2. tema za maturalni rad
Prvo se može lako riješit. Ostavim si sama 10-ak komentara i svi sretni. Ali maturalni rad...ima toliko dobrih tema i uzela bi ih, zasad, bar 4-5. To ne mogu. I tako ja nemam pojma. Ali imam ideju! Ajmo svi prijedloge u komentare, tako će se riješit i problem komentara i tema, ako nekom padne nešto dobro na pamet.
Sad bi se mogla počet spremat za školu.
Obrisala sam novi blog,prebacila adresu i dizajn na stari...ne znam, meni je ovaj blog oduvijek bio draži...
I tako, opet nisam dugo pisala...a nemam vremena, ne znam više šta bi pisala tak da jednom u par mjeseci napišem neki proser i onda stoji. Tako ću i ovaj put. Bar se trudim.
Mislila sam napisat teorije o Pepeljugi, Crvenkapici, Matovilki i Marici bez Ivice (on je njezin imaginarni brat), al neću jer sam uvjerena da se većina ne bi složila s napisanim.
*Skužila sam da sam porezala prst, a ne znam kad...hm.*
Idem ja predstavit svoju prijateljicu...Matea. Ili Samara. Stalno je nadrkana, tak da nam je super. Mlađa je od mene 3 i pol godine, al kog to briga. Svejedno sam i ja derište. To je kul. Ljudi su snaga, jel tak, MateA? Vidite, ona mrzi sve ljude. Ok, ne mrzi, samo ne preferira tu vrstu. Ni svoju sestru, al ona spada u drugu vrstu 
. Unatoč tome, jako je zanimljiva, samo ju treba upoznat. Jako dobro upoznat. I voli Mimicicilicicicu (to je pas). Nadam se da sam uspjela ispravno napisat. Najdraži broj joj je 25. I moj brat također. (interna,šta ste mislili?!) Nema prijatelja osim mene. Ne pitajte zašto.
Ovako nekako izgleda...
Danas nisam nadrkana,al ima vremena. Samo čekajte...
Više puta sam htjela odustat,ali ovaj put je definitivno...NEMA VIŠE BLOGA...mislim,ima,bit će ga...stajat će ovdje dovijeka...samo što neću pisat ništa...ne želim ga obrisat jer ipak ima i pametnih stvari napisanih...i svega...puno vremena i uspomena...al više ih neće biti. Tako da...ovo je stvarno kraj...i zadnje što ću napisat. Pozdrav...ostajte hrabri!
IRON MAIDEN-THE CLANSMAN
Dugo nisam ništa napisala pa sad kao...tek tako...da ne stoji ono od prije.
Napravila sam danas napokon msn...vi iz razreda,sad me možete gnjavit i izvan škole... =)
Da,ovak sun.and.steel@hotmail.com je,ja mislim da je. Ma je. Uglavnom,nemam šta drugo napisat...Pozdrav!
I evo jedna...tak malo...
